AUTOCESTE ZNANJA

CENTAR ZA DRAMSKU UMJETNOST (program AUTOCESTE ZNANJA) u suradnji sa ZAGREBAČKIM KAZALIŠTEM MLADIH predstavlja:

ISTRAŽIVAČKI KAZALIŠNI PROJEKT Nataše Dangubić, Mislava Čavajde, Ivane Roščić, Jelene Kovačić, Anice Tomić, Marina Blaževića i Olivera Frljića

GOSPOĐICA JULIJA, naturalistička tragedija
prema AUGUSTU STRINDBERGU

Istraživački kazališni projekt Gospođica Julija svojevrsna je inverzija dvo(tro)struke  predstave Didona i Eneja (& Kuga) & Smrt u Veneciji na kojoj su prije godinu dana već surađivali Frljić, Čavajda, Tomić i Dangubić, a kao priručni dramaturzi i Kovačić i Blažević. Pa ako je prvi projekt ispitivao izvedbeno-predstavljačke kao i teorijsko-analitičke izazove s kojima je izvođače, autore i njihovu publiku suočavala istovremena izvedba dviju odnosno triju različitih predstava, Gospođica Julija pita: što iskustvu i mišljenju glumačke i gledateljske izvedbe čini (višekratno) uzastopno izvođenje dviju (ili više) predstava nastalih prema istom tekstu, a koje u istoj večeri, nakon stanke od nekoliko minuta, izvode isti glumci u istim ulogama, u istim kostimima i u istim scenografsko-svjetlosnim uvjetima, te s istim zadacima: da najprije pokušaju rekreirati tzv. karakternu glumu svojstvenu psihološkom realizmu, a potom i da istražuju liminalna stanja glumačke izvedbe u kojima se izravnost afektivnog potenciranja i fizičkog reagiranja, a svakako i unutarnji realitet onog Gavellina „organskog doživljavanja“, odupiru metodi i konvencijama predstavljačkog stila prozvanog realizmom, ali i uopće strategijama discipliniranja izvedbe unutar teatarskog okvira. Projekt Gospođica Julija zaokupljen je uvjetima koji mogu izazivati transfere psihofizičkih stanja, primjerice strasti ili iscrpljenosti, iz fikcionalnih situacija dramskog svijeta u dramatičnost realnih odnosa glumačkih osobnosti i izvodećih tijela dovedenih do same granice održivosti glume i izdržljivosti tijela.

Istraživački projekt Gospođica Julija odvijat će se u tri faze:

U prvoj fazi rada sudionici projekta višekratnim ponavljanjem izvedbe predstave/a Gospođice Julije u neodređenom trajanju (a na tragu tzv. durational performance) istražuju uvjete održivosti i proces dezintegriranja glumačkog subjekta unutar i preko metode, stila i samog koncepta psihološkog realizma. Glumci-izvođači Gospođice Julije prvi će puta izvesti predstavu u kontinuitetu više od dva puta 16. travnja 2009. Dužinu trajanja višekratnog ponavljanja predstave/a, dakle kraj izvedbe, naposljetku će odrediti izvođač koji više – doista – ne može izvoditi.

U drugoj fazi istraživat će se mogućnost deriviranja nove predstave (dakako oslanjanjem na one iste polazišne čimbenike pro-izvedbe, od teksta do glumaca) iz afektivnog pamćenja višekratno ponavljanih izvedbi predstave/a iz prve faze, pa tako iznova – ali ovaj puta uz gotovo potpunu fizičku imobilnost izvođača – ispitivati mogućnosti rekreiranja kao i osporavanja performativnih učinaka psihološkog realizma.

U trećoj fazi dogodit će se izvedbeno okupljanje i «prisilno» koegzistiranje prethodno nastalih predstava s namjerom ispitivanja dramaturških, redateljskih, a napose izvedbeno-glumačkih problema koje ono otvara. Dakle, za razliku od prve dvije faze u kojima je problem generirao produkt, u trećoj fazi dogodit će se inverzija: već dovršene i problemski zaokružene predstave koriste se kao sredstvo za generiranje novog problemskog polja.

Projekt je podržao Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport

top