cdu::Centre for Drama Art

Časopis za izvedbene umjetnosti FRAKCIJA, Centar za dramsku umjetnost i Hrvatsko dizajnersko društvo pozivaju Vas na otvorenje izložbe:

FRAKCIJA 1996.-2010.

u četvrtak 15. travnja 2010. u 19h

HDD galerija, Boškoviževa 18, Zagreb

Kustos izlozbe: Maroje Mrduljaš
Autori izlozbe: Ivana Ivković, Maroje Mrduljaš, Dejan Dragosavac Ruta
Suradnici: Ivan Slipčević (fotografija), Jasna Žmak, Marko Kostanić, Una Bauer

Izložba ostaje otvorena do 08. svibnja 2010.

***

FRAKCIJA - 15 godina oko scene

utorak 04. svibnja 2010. u 19h

HDD galerija, Boškovićeva 18, Zagreb

Moderator: Maroje Mrduljaš
Sudjeluju: urednici i suradnici časopisa Frakcija

Časopis za izvedbene umjetnosti Frakcija u izdanju Centra za dramsku umjetnost, uz suizdavaštvo Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu jedan je od dugovječnijih publicističkih projekata u Hrvatskoj, ne samo u nezavisnoj kulturi, nego i u području kulturnih časopisa općenito. Započeta iz potrebe artikulacije teorijsko-kritičke platforme za suvremena kretanja u izvedbenim umjetnostima, Frakcija je aktivno gradila kontekst za novu i aktualnu umjetnost te pružila podršku cjelokupnoj nezavisnoj sceni u Hrvatskoj što je, pogotovo u devedesetima, značilo i opozicijsku političku opciju i otpor prema dominantnim kulturnim politikama.

Projekt se urednički mijenjao i u ranijoj je fazi koncipiran kao tematski heterogeni magazin koji je promovirao istaknute protagoniste i zbivanja na sceni. S vremenom, Frakcija se sve više okreće prema interdisciplinarnom pristupu, i snažnijem naglasku na teorijskim istraživanjima. Te mijene prati i dizajn časopisa. Štoviše, uredništvo shvaća dizajn integralnim dijelom projekta, koji je Frakciji pripomogao u izgradnji reputacije sadržajno progresivnog, internacionalno relevantnog, te, konačno, oblikovno poželjnog kulturnog časopisa.

U dizajnu Frakcije do sada se okušalo troje autora i autorskih grupa: Igor Masnjak, CavarPayer i Laboratorium, i svi su oni magazinu/časopisu pristupili na sasvim drugačije načine. Među njima praktički i ne postoji naglašenija estetska ili konceptualna poveznica osim imperativa da pojavnost časopisa rezonira sa aktualnim kulturnim trenutkom. Frakcija je bila svojevrsni eksperimentalni laboratorij za istraživanje časopisne forme, a u njenom dizajnu su se odražavale različite tendencije na hrvatskoj dizajnerskoj sceni. Frakcija nije opterećena komercijalnim datostima i, u smislu donošenja odluka, sasvim je neovisan projekt, a njen ritam izlaženja ostavlja dovoljno vremena za eksperiment, što je dizajnerima dalo priliku da do krajnosti dovedu svoje zamisli i ne budu opterećeni izdavačkim standardima i normativima. Tako se dizajn Frakcije kretao od dizajnerski vrlo pismenih rješenja Masnjaka, koji je vrlo predano propitivao različite žanrovske teme ilustriranog magazina, preko radova CavarPayer koje spadaju u najradikalnije radove na hrvatskoj dizajnerskoj sceni, do „nove urednosti“ Laboratoriuma koji je oblikovao i atipični i vjerojatno konceptualno najzanimljiviji broj Frakcije (br. 32-35).

Veza između grafičke produkcije i sadržaja Frakcije se mijenjala; u pojedinim situacijama su upravo integracija ili pak divergencije između dizajna i sadržaja posebno poticajne za analizu. U Masnjakovoj (1995-2000) interpretaciji Frakcija je izgledala kao sofisticiran mainstream kazališni magazin internacionalnog standarda, a da je pritom zastupala opozicijski ili „disidentski“ dio scene koji je protestirao protiv dominantnih kulturnih politika i ustrajao u nužnoj afirmaciji istraživačkih tendencija. U tom je smislu dotjerana grafička produkcija Frakcije simbolički osvojila prostor koji sama suvremeno orijentirana scena izvedbenih umjetnosti, u konstelaciji kulturnih politika u Hrvatskoj, realno nije zauzimala. Dizajn je bio svojevrsno sredstvo „političke propagande“ kojim se komuniciralo nastojanje scene da se nametne kao nositelj kulturne aktualnosti te izbori za ravnopravne produkcijske uvjete.

CavarPayer (2000-2002) su se nametnule kroz beskompromisni pristup u kojem dizajnerski zahvati imaju primat pred konvencijama žanra, a artizanstvu se prepušta tradicionalna uloga grafičkog uređivanja. Drugačije rečeno, dizajn postaje instrument i vizualne i strukturalne „koreografije“ ili „uprizorenja“ sadržaja, a sam medij magazina zadobiva autonomiju. CavarPayer su, eksperimentirajući sa Frakcijom,projekt dovele do ekscesa, što je časopisu priskrbilo jednu gotovo ezoteričnu auru. Njihov redizajn Frakcije izveo je svojevrsni traumatski rez u odnosu prema prvoj fazi magazina, a Frakcija je i kroz dizajn istaknula koncepcijski zaokret prema teorijski intoniranom magazinu.
U interpretaciji Laboratoriuma (2002-2010), Frakcija ponovo dobiva standardizirani vizualni identitet - layout čija su osnovna svojstva vizualna smirenost i fleksibilnost u duhu „nove urednosti“. Odmak od standarda predstavljao je „rasklapajući“ dvobroj broj 32-35 u koji prilozi nisu uvezani, nego su zapakirani u dvije spojene kartonske kutije-fascikla, a svaki separat je dizajniran kao zasebna tema. Dvodjelnost i praćenje kronologije rezultat su konzekventnog nastojanja da se format časopisa što cjelovitije približi stvarnom životu predstave za vrijeme njenog nastanka i tijekom njene izvedbe i recepcije.

Sloboda dizajnerskog izražavanja i pojedina skupa i radikalna rješenja brojeva Frakcije povezani su sa fenomenom sinergije eksperimentalnog dizajna i nezavisne scene u Hrvatskoj, koja pridaje mnogo pažnje svom samo-oblikovanju i vizualnom identitetu, pa je ta sinergija ujedno i glavni inkubator istraživanja u grafičkom dizajnu u Hrvatskoj. Iako je moguće kritizirati dizajnersku sklonost ka pretjeranom i samopromocijskom trošenju resursa na ekscesna rješenja, postoji jedan kritički donekle neprecizan ali ipak realističan motiv za prihvaćanje eksperimentalnog, pa i fetišističkog dizajna, a to je održavanje što višeg stupnja jedne opće kulturne tenzije i dinamike unutar određene sredine. Dizajni Frakcije iskušali su široki spektar grafičke artikulacije časopisa/magazina, bili su internacionalno zamijećeni i nagrađivani, a sigurno su provocirali i motivirali lokalnu scenu na refleksivni pristup mediju. Upravo je jedna specifična vitalnost i gotovo naivna spremnost Frakcije na upuštanje u neistražene publicističke forme vrijedan kulturni doprinos, koji je lokalna ograničenja ali i prednosti periferne hrvatske sredine preveo u internacionalno relevatan projekt.

Maroje Mrduljaš

Opširniji tekst o časopisu možete pročitati ovdje

Primjerke časopisa možete odabrati i naručiti preko našeg web shopa:
http://www.cdu.hr/frakcija/shop/index.php

Informacije o pretplati:
http://www.cdu.hr/frakcija/subscribe.html

Kontakt:
frakcija@cdu.hr

***

Centar za dramsku umjetnost
http://www.cdu.hr/

Hrvatsko dizajnersko drustvo
http://dizajn.hr/

top




Časopis za izvedbene umjetnosti FRAKCIJA, Centar za dramsku umjetnost i Hrvatsko dizajnersko društvo pozivaju Vas na otvorenje izložbe: FRAKCIJA 1996.-2010. u četvrtak 15. travnja 2010. u 19h HDD galerija, Boškoviževa 18, Zagreb Kustos izlozbe: Maroje Mrduljaš Autori izlozbe: Ivana Ivković, Maroje Mrduljaš, Dejan Dragosavac Ruta Suradnici: Ivan Slipčević (fotografija), Jasna Žmak, Marko Kostanić, Una Bauer Izložba ostaje otvorena do 08. svibnja 2010. *** FRAKCIJA - 15 godina oko scene utorak 04. svibnja 2010. u 19h HDD galerija, Boškovićeva 18, Zagreb Moderator: Maroje Mrduljaš Sudjeluju: urednici i suradnici časopisa Frakcija Časopis za izvedbene umjetnosti Frakcija u izdanju Centra za dramsku umjetnost, uz suizdavaštvo Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu jedan je od dugovječnijih publicističkih projekata u Hrvatskoj, ne samo u nezavisnoj kulturi, nego i u području kulturnih časopisa općenito. Započeta iz potrebe artikulacije teorijsko-kritičke platforme za suvremena kretanja u izvedbenim umjetnostima, Frakcija je aktivno gradila kontekst za novu i aktualnu umjetnost te pružila podršku cjelokupnoj nezavisnoj sceni u Hrvatskoj što je, pogotovo u devedesetima, značilo i opozicijsku političku opciju i otpor prema dominantnim kulturnim politikama. Projekt se urednički mijenjao i u ranijoj je fazi koncipiran kao tematski heterogeni magazin koji je promovirao istaknute protagoniste i zbivanja na sceni. S vremenom, Frakcija se sve više okreće prema interdisciplinarnom pristupu, i snažnijem naglasku na teorijskim istraživanjima. Te mijene prati i dizajn časopisa. Štoviše, uredništvo shvaća dizajn integralnim dijelom projekta, koji je Frakciji pripomogao u izgradnji reputacije sadržajno progresivnog, internacionalno relevantnog, te, konačno, oblikovno poželjnog kulturnog časopisa. U dizajnu Frakcije do sada se okušalo troje autora i autorskih grupa: Igor Masnjak, CavarPayer i Laboratorium, i svi su oni magazinu/časopisu pristupili na sasvim drugačije načine. Među njima praktički i ne postoji naglašenija estetska ili konceptualna poveznica osim imperativa da pojavnost časopisa rezonira sa aktualnim kulturnim trenutkom. Frakcija je bila svojevrsni eksperimentalni laboratorij za istraživanje časopisne forme, a u njenom dizajnu su se odražavale različite tendencije na hrvatskoj dizajnerskoj sceni. Frakcija nije opterećena komercijalnim datostima i, u smislu donošenja odluka, sasvim je neovisan projekt, a njen ritam izlaženja ostavlja dovoljno vremena za eksperiment, što je dizajnerima dalo priliku da do krajnosti dovedu svoje zamisli i ne budu opterećeni izdavačkim standardima i normativima. Tako se dizajn Frakcije kretao od dizajnerski vrlo pismenih rješenja Masnjaka, koji je vrlo predano propitivao različite žanrovske teme ilustriranog magazina, preko radova CavarPayer koje spadaju u najradikalnije radove na hrvatskoj dizajnerskoj sceni, do „nove urednosti“ Laboratoriuma koji je oblikovao i atipični i vjerojatno konceptualno najzanimljiviji broj Frakcije (br. 32-35). Veza između grafičke produkcije i sadržaja Frakcije se mijenjala; u pojedinim situacijama su upravo integracija ili pak divergencije između dizajna i sadržaja posebno poticajne za analizu. U Masnjakovoj (1995-2000) interpretaciji Frakcija je izgledala kao sofisticiran mainstream kazališni magazin internacionalnog standarda, a da je pritom zastupala opozicijski ili „disidentski“ dio scene koji je protestirao protiv dominantnih kulturnih politika i ustrajao u nužnoj afirmaciji istraživačkih tendencija. U tom je smislu dotjerana grafička produkcija Frakcije simbolički osvojila prostor koji sama suvremeno orijentirana scena izvedbenih umjetnosti, u konstelaciji kulturnih politika u Hrvatskoj, realno nije zauzimala. Dizajn je bio svojevrsno sredstvo „političke propagande“ kojim se komuniciralo nastojanje scene da se nametne kao nositelj kulturne aktualnosti te izbori za ravnopravne produkcijske uvjete. CavarPayer (2000-2002) su se nametnule kroz beskompromisni pristup u kojem dizajnerski zahvati imaju primat pred konvencijama žanra, a artizanstvu se prepušta tradicionalna uloga grafičkog uređivanja. Drugačije rečeno, dizajn postaje instrument i vizualne i strukturalne „koreografije“ ili „uprizorenja“ sadržaja, a sam medij magazina zadobiva autonomiju. CavarPayer su, eksperimentirajući sa Frakcijom,projekt dovele do ekscesa, što je časopisu priskrbilo jednu gotovo ezoteričnu auru. Njihov redizajn Frakcije izveo je svojevrsni traumatski rez u odnosu prema prvoj fazi magazina, a Frakcija je i kroz dizajn istaknula koncepcijski zaokret prema teorijski intoniranom magazinu. U interpretaciji Laboratoriuma (2002-2010), Frakcija ponovo dobiva standardizirani vizualni identitet - layout čija su osnovna svojstva vizualna smirenost i fleksibilnost u duhu „nove urednosti“. Odmak od standarda predstavljao je „rasklapajući“ dvobroj broj 32-35 u koji prilozi nisu uvezani, nego su zapakirani u dvije spojene kartonske kutije-fascikla, a svaki separat je dizajniran kao zasebna tema. Dvodjelnost i praćenje kronologije rezultat su konzekventnog nastojanja da se format časopisa što cjelovitije približi stvarnom životu predstave za vrijeme njenog nastanka i tijekom njene izvedbe i recepcije. Sloboda dizajnerskog izražavanja i pojedina skupa i radikalna rješenja brojeva Frakcije povezani su sa fenomenom sinergije eksperimentalnog dizajna i nezavisne scene u Hrvatskoj, koja pridaje mnogo pažnje svom samo-oblikovanju i vizualnom identitetu, pa je ta sinergija ujedno i glavni inkubator istraživanja u grafičkom dizajnu u Hrvatskoj. Iako je moguće kritizirati dizajnersku sklonost ka pretjeranom i samopromocijskom trošenju resursa na ekscesna rješenja, postoji jedan kritički donekle neprecizan ali ipak realističan motiv za prihvaćanje eksperimentalnog, pa i fetišističkog dizajna, a to je održavanje što višeg stupnja jedne opće kulturne tenzije i dinamike unutar određene sredine. Dizajni Frakcije iskušali su široki spektar grafičke artikulacije časopisa/magazina, bili su internacionalno zamijećeni i nagrađivani, a sigurno su provocirali i motivirali lokalnu scenu na refleksivni pristup mediju. Upravo je jedna specifična vitalnost i gotovo naivna spremnost Frakcije na upuštanje u neistražene publicističke forme vrijedan kulturni doprinos, koji je lokalna ograničenja ali i prednosti periferne hrvatske sredine preveo u internacionalno relevatan projekt. Maroje Mrduljaš Opširniji tekst o časopisu možete pročitati ovdje Primjerke časopisa možete odabrati i naručiti preko našeg web shopa: http://www.cdu.hr/frakcija/shop/index.php Informacije o pretplati: http://www.cdu.hr/frakcija/subscribe.html Kontakt: frakcija@cdu.hr * Centar za dramsku umjetnost http://www.cdu.hr/ Hrvatsko dizajnersko drustvo** http://dizajn.hr/ top
Copyright © 2004. by Centre for drama art