Centar za dramsku umjetnost

vas poziva

na promociju dvojezičnog časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija br. 66/67 koja će se održati u Showroomu, Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb, u subotu, 15. lipnja u 19h.

Izdanje će predstaviti Tea Tupajić i Aldo Milohnić.

Nakon ubojstva izraelskog režisera Juliana Mer-Khamisa i nakon uhićenja Ai Wei Weija, članova grupe Voina, te nakon spektakularnog uhićenja i suđenja Pussy Riot, čini se iluzornim govoriti u imunitetu umjetnosti. Bretonova nadrealistička gesta uzimanja revolvera i nasumičnog pucanja u gomilu, u svakom društvu bila bi tretirana kao zločin, bez obzira na umjetnički kontekst u kojem se dogodila.

Dakle, nije moguće napraviti bilo što, proglasiti to umjetničkim djelom i izbjeći sankcije. Umjesto toga, pitanje koje ovo izdanje postavlja glasi - Što je to što je moguće učiniti samo zato jer je umjetničko djelo? Na koji način fikcionalna sfera u kojoj umjetnost operira može poslužiti kao azil?

Temeljna valuta post-disciplinarnog društva je sloboda, a umjetnost je njen utjelovljeni ideal. Ako je upravo zato ta ista umjetnost često kritizirana kao autonomna sfera u koju su kritičke operacije izmještene i time paralizirane, ako sve što se radi u umjetnosti ostaje uvijek i jedino umjetnost, nije li to njeno glavno oružje, a ne njena slabost?

Izdanje Frakcije otvara ova pitanja krenuvši od imuniteta umjetnosti u pravnom smislu i istražuje slijepe točke koje umjetnost može stvoriti u susretu s pravom kao primarnim regulatornim aparatom zapadnog društva.

Umjetnost se nalazi u jedinstvenoj poziciji u odnosu na pravo. Da bi pravo kao sustav operirao, nužna je definicija. Ono što se ne može precizno definirati ili ne postoji ili u svojoj nepredvidljivosti predstavlja opasnost. Od svih sfera ljudskog djelovanja, umjetnost je sfera s kojom pravo ima najviše poteškoća, upravo zato jer se granice onoga što je umjetnost ne mogu precizno definirati te se neprestano pomiču. Upravo se u tome nalazi subverzivni potencijal umjetnosti.

Osim u striktno pravnom smislu, izdanje kreće u potragu za suvremenim Trojanskim konjem i istražuje upotrebu umjetnosti/umjetničkog u praksama političkog djelovanja.

Umjesto razmišljanja o strategijama o umjetnosti, izdanje predlaže mišljenje umjetnosti kao strategije.

Urednica broja: Tea Tupajić

Tekstovi: Agency (Be), Jakob Braeuer (Njem), Patrick Bernier (Fr) i Olive Martin (Fr), Judith Ickowicz (Fr), Omer Krieger (Izr), Aldo Milohnic (Slo), Juli Reinartz (Njem), Jonas Staal (Niz), Vincent Van Gerven Oei (Niz), Tea Tupajić (Hr), Joanna Warsza (Pl)

top