![]() |
||||||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() ![]() |
||||||||
Centar za dramsku umjetnost vas poziva na promociju dvojezičnog časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija br. 60/61 koja će se održati u Booksi, Martićeva 14d, Zagreb, u petak, 6. srpnja u 19h. Novi dvobroj Frakcije u cijelosti određen temom ''Umjetnički rad u doba štednje'' pokušao je artikulirati početne korake materijalističke analize kroz pitanja političkog stanja i ekonomske logike javnih financija određenih tzv. mjerama štednje, konstituiranja autonomnog polja umjetnosti iz perspektive uspostave tržišta najamnog rada, političke funkcije kulture, odnosa između kulturnih politika i politika visokog obrazovanja i mehanizama funkcioniranja medijskog polja, umjetničkog tretiranja političko-ekonomskih uvjeta reprodukcija i logike umjetničke radne samoorganizacije i metoda proizvodnje. Promociju smo zamislili kao produktivni nastavak započetih analiza u formi okruglog stola. Teren nastavka artikulacije problema i kontradikcija konkretna su iskustva kontura suvremenog umjetničkog polja, njegova društvena funkcija i potencijali političke subjektivacije. Polazeći od pretpostavke da društvena pozicija i funkcija suvremene umjetnosti nisu plod umjetničkih agendi već ishod širih društvenih procesa rasprava će se kretati kroz i oko granica, uvjeta i efekata suvremene umjetničke proizvodnje s naglaskom na specifičnosti postjugoslavenskog konteksta. Ekonomska kriza ogolila je mehanizam kriterija progresivnosti unutar suvremene umjetnosti, tj. disparatnost tih autonomnih kriterija u odnosu na šire društvene kriterije političke progresivnosti. Fiskalna fragilnost reaktualizirala je stara pitanja koja su se u društvima znanja i kreativnosti činila izlišnima i potvrdila nemogućnost artikulacije koherentne i progresivne kulturne politike izolirano od reartikulacije obuhvatnijih društveno-ekonomskih procesa. Socijalna infrastruktura ''nezavisne'' kulture i umjetnosti u svojoj reprodukciji tavori između klijentelistički koruptivno fundirane distribucije javnih financija i logike izvrsnosti europskih fondova koja uspostavom društveno dekontekstualiziranog europskog kreativnog prekarijata priječi formiranje lokalne autonomne kulturne politike. S obzirom na zadani okvir raspravit ćemo eventualne drukčije modele umjetničkog organiziranja i financiranja. Iz te perspektive problemski ćemo izdvojiti tri aspekta koji ju neminovno prate - 1) problem političkog organiziranja i borbe s obzirom na zavisnu poziciju umjetnika i organizacija, tj. logiku svakodnevnog preživljavanja koja eliminira manevarski prostor za dugoročniju političku borbu i promjenu pozicije zavisnosti 2) ovisnost realizacije progresivnijih infrastrukturnih i organizacijskih modela o progresivnijim društveno-ekonomskim uređenjima, kao u primjerima jugoslavenskog samoupravnog socijalizma ili zapadnjačkog welfare state-a, tj. koliki je doseg borbe unutar ograničenog kulturnog sektora i koliki je doseg javne mobilizacije 3) ovisnost eksplicitnog umjetničkog tretiranja političkih i društvenih problema o institucionalnoj i društvenoj pozicioniranosti umjetničke proizvodnje, tj. kako drukčije modeli organiziranja mijenjaju društvenu relevantnost umjetničkih iskaza. Presudnost raspravljanja navedenih pitanja ogledna je u sve intenzivnijoj neoliberalnoj artikulaciji navodno jedine opozicije - konzervativizam nacionalne baština vs. kreativne industrije. Sudionici: Vida Knežević, Kontekst Kolektiv, Beograd Marko Miletić, Kontekst Kolektiv, Beograd Vesna Vuković, BLOK, Zagreb Borut Šeparović. Montažstroj, Zagreb Branimira Lazarin, Zagreb moderator: Marko Kostanić. CDU, Zagreb |
||||||||
Copyright © 2004. by Centre for drama art |